Jedan od mojih najvećih strahova!

Jedan od mojih najvećih strahova.

Nikada se više preznojio nisam. Nikada mi usta  samo u par sekundi nisu postala toliko suha. Nikada mi se nisu u isto vrijeme preznojili dlanovi, vratni dio oko ovratnika košulje i kravate te krugovi oko pazuha.

Bio je to hladni znoj gdje sam osjetio svaku kapljicu kako klizi preko noge sve do cipele.

Bila je to moja prva prezentacija, pred nešto više od 40 osoba. Koliko god sam ja učio teoriju i savladavao to što sam morao izgovoriti, iz mojih usta nije izlazilo.
Ljudi na kraju nisu saznali niti moje ime i prezime jer sam toliko mucao da sam sebe razumio nisam.

Kako je taj strah nestao?

Već sutradan sam imao ponovno istu prezentaciju.
Što sam napravio da mi se ne desi sve ono od jučer tzv propadanje u zemlju.

Kako i na koji način pripremiti vrhunsku prezentaciju?

Čim su mi sudionici počeli pristizati, svakog pojedinačno sam primio, upoznao se s njim te ga sproveo na njegovo mjesto.
Tako sam odmah kreirao nekakvo poznanstvo i stvorio površni rapport. Zadao sam si cilj da moram zapamtiti imena makar njih 20. Činilo mi se to u trenutku previše, ali prijašnji posao mi je ulijevao vjeru da ja to mogu.

Kada je prezentacija krenula, kako bih u prvim sekundama potvrdio svoju sigurnost i savladao strah, pozdravio sam sve ukupno, te na taktički način iskoristio par imena od sudionika kod najave agende gdje sam s njihove strane dobio potvrdu.
Ta potvrda mi je dodatno izgradila samopouzdanje koje sam iskoristio za daljnji tijek prezentacije.

Daleko je to bilo od idealne prezentacije, ali svakim narednim danom sam se dizao na višu razinu.

Vježbanje, ponavljanje, praksa.

Tko kaže da se ne isplati?
Samo oni koji žele instant rezultat.

Vrijeme događanja kraj 2008.