Znate na što sam ponosan?

Znate na što sam ponosan?

Na “jebeno” pranje tanjura u pizzeria, tzv. šamaranje tanjura, jer kada se sleti 10 konobara na mene i krenu skidati sve sa stolova, u tom trenutku mogu samo reći, zajebi kremu za ruke, jer kreće ribačina. Izvukao sam veliku školu.

Znate na što sam ponosan?

Na to što sam kao introvert uletio u jedan od nepoznatijih caffe barova u to vrijeme i izgradio svoj stav u epicentru konobarskih zajebancija. A konobarske zajebancije su…znače oni koji su sve to prošli. Odlična škola za naučiti brze odgovore.

Što sam još tu naučio? Tu sam naučio ono kako mnogi zovu svoje treninge: “Komunikacija s problematičnim gostima.” Volio bih vidjeti kako taj trening pomaže kada vam netko izvadi pištolj na šank i kaže “Od sada za sve, sve džabe!”

Znate što sam još naučio i na što sam ponosan? Na to što sam imao odličan rapport s gostima. Jer kada oni popiju 1L vodke, ja sam već na 1,5L. Zašto? Moraš biti u skladu s njihovim pravilima. Jebiga, rapport.

Znate na što sam ponosan?

Na to što sam naučio što znači raditi 17 sati na dan, odnosno da sam izdržljiviji od radnog vremene. Jer nije bilo rada u dvije smjene, već cijeli dan.

Znate na što sam još ponosan? Na to što sam ustao s razgovora za posao i otišao kupiti auto. Ipak je to bio uvjet. A ja sam želio to radno mjesto.

Na što sam ponosan?

Ponosan sam na to što sam potvrdio da je istina da introvert može biti najbolji prodavač, gdje god da radi.

Znate na što sam ponosan?

Na to što sam iz zajebancije otvorio firmu, a ispostavilo se da sam radio i s najvećim tvrtkama u svijetu.

Na što sam još ponosan?

Što sam i dalje nenormalan jer da sam normalan mislim da bih odavno poludio.